TUŽNI DETALJI ŽIVOTA Dragana Bjelogrlića ZA KOJE SIGURNO NE ZNATE
Proslavljeni glumac, reditelj i producent Dragan Bjelogrlić, rodom iz Barande, upravo tamo provodi najveći dio vremena, a njegove komšije su rado popričale o njemu i njegovoj porodici.
Prva osoba koja je otkrila nešto o Bjelogrliću je baka Melanija Vasić, koja stanuje odmah pored porodičnog doma Bjelogrlića. Kaže, Dragana i njegovog brata Gorana zna od malih nogu, a u dobrim je odnosima i sa njegovom majkom Nadom.
“Znam ga od malih nogu, uvijek je bio jako fin dečko. Dragan je živahniji i energičniji, Goran je nekako tokom cijelog djetinjstva bio mnogo mirniji. Mada, obojica vole da se šale sa ljudima. Majka im je jako fina, poštena žena. Preko ljeta ona je stalno ovdje u selu, a čim počne zima, odlazi za Beograd. Divne su komšije! Za Uskrs njihova majka Nada ofarba jaja i donese poklone za moje praunuke”, priča baka Melanija i otkriva kako je Bjela izgubio oca Tomislava kada je imao 18 godina i da se od tada sam borio da uspije u životu.
“Djed im je bio opančar, radnja mu je bila tu gdje je kuća … A Dragan i Goran su bili momci kada su izgubili oca. Poslije su se sami borili kroz život da uspiju. Njihova majka Nada se uvijek borila da im obezbjedi da imaju sve najbolje, a Dragan se sam trudio da uspije i da se školuje. Nije lako djeci koja izgube jednog roditelja da nastave da se bore, ali oni su to ipak uspjeli. Koliko god da im je bilo teško to što su odrastali bez oca, oni nikada to nisu pokazivali, već su se uvijek trudili da budu bolji. Sjećam se kada je dolazio ovdje na raspuste, nikada nije pokazivao koliko mu je teško, već je stalno učio i borio se za opstanak u velikom gradu. Nije ni jednom ni drugom bilo lako, znate kako je kada dolazite iz malog mjesta i u gradu pokušavate da se snađete. Svaka njima čast kako su uspjeli tako u životu”, kaže prva komšinica, koja dodaje da je njihov otac Tomislav, koji je, kao i majka Nada, bio ekonomista po struci, želio da njegovi sinovi budu uspješni građevinski inžinjeri, pa je tako Dragan upisao građevinski fakultet, ali je vrlo brzo prekinuo studije.
“Meni je, nažalost, otac umro kad sam bio pred maturom. Jedan od posljednjih razgovora koji pamtim s njim dok je ležao u postelji bio je upravo taj da treba da se bavim ozbiljnim stvarima u životu, i to je podsvjesno uticalo na moj odabir građevine. A u trenutku kada sam bio na studijama građevine, iako mi je ona dobro išla, shvatio sam da nije za mene. Postojala je zebnja moje majke i brata, ali nisu imali otpor prema toj odluci. Kako bi bilo da je moj otac ostao živ, to ne znam, mada mislim da ni tu ne bi bilo problema”, govorio je svojevremeno Bjela. A baka Melanija iz Barande otkrila je da ju je njen prvi komšija angažovao da glumi u čak tri njegova filmska ostvarenja.
“Glumila sam u čak tri njegova filma, za svaki mi je pošteno platio. Jako sam zadovoljna što je proslavio Barandu, daleko se čulo za naše selo. Zvala me sestra iz Skoplja, kaže vidjela sam te na televiziji u filmu”, završava svoju priču Melanija. Dok smo šetali po Barandi, naišli smo na Bjelinog druga iz djetinjstva Zorana Vavića, koji nam je rekao da su glumca jurile sve djevojke u selu.
“Tokom ljeta bi po cio dan igrao fudbal, izlazio u kafanu sa društvom i tako se zabavljao. Volio je da provodi vrijeme po kafanama, to svi znaju u selu. Djevojke su ga stalno jurile, dok je bio dječak to je bilo zato što je dolazio iz grada i tada su željele da se udaju za njega. Kasnije kada je postao slavan, mnoge su htjele da budu sa njim da bi im omogućio da glume u filmu, pa makar se skinule gole. Željele su da imaju karijeru po svaku cijenu”, kaže drug iz djetinjstva.
“Pozitivan je uvijek bio kao dijete, pun energije i stalno je težio da ide ka nečemu više. Mislim da još nije uspio da dostigne svoj vrhunac, još nekoliko filmova koji će biti žešći i mislim da će onda stići ta velika slava. Treba još više da oduševi Srbiju i okruženje”, objašnjava Zoran.
Izvor: kurir.rs